Piše: Vidmir RAIČ
Danas je petak, 13. kolovoza. Većina će reći – pa što, dan kao i svaki drugi, no isto tako većina će tijekom današnjkeg dana barem jednom konstatirati notornu činjenicu da je danas trinaesti dan mjeseca kolovoza i baš da je danas petak. U beznačajnim siticama tipa – honorar još nije stigao na žiro račun ili kakav nerzovan razgovor s predpostavljenim na poslu, mnogima će biti opasan znak turobnog dana kojeg je trebalo prespavati. Jer, to svi znamo, 13 je sam po sebi nesretan broj, a kad se tome doda i još petak, stupanj očekivane nesreće postaje toliki da se oni manje hrabri (ili više ludi) odluče na maksimalan oprez i ostanu doma.
Izbjegavajući svaku aktivnost, ostajući u dobrovoljnoj izolaciji doma, nadaju se da će preduhitriti očekivanu nesreću. Prema psiholozima riječ je o paraskevdekatrifobiji, znantveno dokazanoj fobiji od datuma – petak 13., što je samo teži oblik raširenijeg straha od svega što je povezano s brojem 13. ili, što bi psiholozi rekli, paraskevdekatrifobija, još jedna u nizu fobija suvremenog čovjeka.
Makoliko to smatrali efemernim, strah od broja 13 izborio je svoj legitimitet. Tako će vam akrhitekti, primjerice, reć da „više od 80 posto nebodera u svijetu uopće nema 13-ti kat“, zaboravljajući pritom da je takvo istraživanje, u stvari nemoguće provesti. Oni uporniji, „stručnjaci straha“ hotelima često ne postoji soba broj 13. No, ako i na sobi ne piše broj „13“ to ne znači da ona ne postoji, jer zdrava logika govori da svaki hotel s minimalno 14 soba mora imati i trinaestu sobu. Tako kod tradicionalno sujevernih susjeda Talijana, u renesasnoj Firenzi susrećemo navadu da se kuće koje se nalaze između kućnih brojeva 12 i 14 imenuju su brojem 12 i pol. Na primjedbu kako je kuća 12,5 u nizu kuća ipak trinaesta, nazagriženiji povlače neoboriv argument – sjetite se samo misije na Mjesec, nesretne misije "Apollo 13"!
U svom eurocetntrizmnu, imanentno ukorjenjenom u kršćanska učenja, (dosita, zašto samo praznovjerja Starog svijeta globalizirana?), iracionalan strah (netočno, jer svaki je strah po definiciji – iracionalan), za fobije povezane s brojem 13. i s petim danom tjedna uvijek pronalazimo u kršćanskoj tradiciji. Tako ćemo reći da je upravo u petak je bio i dan kad je Isus razapet, ili idemo još dublje u prošlost tvrdeći kako su upravo u petak Adam i Eva pojeli zabranjeno voće, a uostalom, opće je poznato kako je upravo u Kain ubio Abela. Zanimljivo je da još nitko nije odgovorio zašto bi spomenuti događaji za tijek dalje povijesti bili nesretni, jer dijalektički promatrano, upravo su oni slijedom novih događanja koji su inicirali, stvorili svijek koji živimo.
Kako bilo, svom lošem ugledu petak može zahvaliti kršćanskoj predaji. Nakon što im se izgnastvo iz rajskog vrta više nije činila kao snažan argument prokletstva rednog broja jednoga dana, gurui prznovjerja ponudili su novo objašnjenje, ovaj put u suglasju sa nebrojenim teorijama zavjere stetog grala, svete krvi i vitezova templara. Naime, povijesni izvori tvdre kako je srednjovjekovna „noć dugih noževa“, krvavo ukinuće reda vitezova templara, kad je 1307. godine francuski kralj Filip Lijepi u dogovoru s tadašnjim Papom, naredio uhićenje i pokolj vitezova templara pod optužbom hereze. Ipak, budimo objektivni, premda ideološki obojen, to je bio politički sukob oko moći ... i novca, a to uvijek ide zajedno.
Mitovi, legende, vjerovanja, običaji, sve to čini koloplet da nam broj 13. bude nesimpatičan. Tako je Juda, taj omražeini izdajica Isusa, bio 13.-ti gost na Posljednjoj večeri. Ili još dublje, u vjerovanjima veličanstvenog Rima duboko je ukorjenjena prispodoba da sastanak vještica uvijek podrazumjeva njih 12, dok je 13. mjesto čuvano za njega – Vraga osobno.
Postoji neki dubok i skriven razlog zbog čega je povijest svijeta, opet eurocentrična i kršćanska, smatrala sve do broja 12 cjelovitim i sretnim, a nakon njega dolaze problemi, dolazi nemir koji narušava harmoniju broja 12. Tako je 12. mjeseci u godini, 12 je apostola, 12 zodijačkih znakova, 12 grčkih bogova na Olimpu.
Novovjeka mitologija broj 13. ima i svoje mitove zasnovane, uglavnom, na poluinformacijama. „Crni petak“ poznati je burzovni krah krajem dvadesetih prošlog stoljeća na Wall Streetu, u stvari, dogodio se u četvrtak, no vrijest su objavile europske novine tek u petak. Kako tada nije bilo interneta i televizije, četvrtak je (p)ostao petak.
puta
| N | P | U | S | Č | P | S |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||